Evropska zemlja iskopala "drugu državu" ispod planina: Više od 1.400 tunela dužine 2.000 kilometara, a da to gotovo niko nije primijetio tokom putovanja

Druga država ispod planina

Švicarska ima više od 1.400 tunela, s ukupnom dužinom preko 2.000 kilometara. To uključuje željezničke tunele ispod Alpa, o čemu je pisao i CNN, cestovne tunele na nacionalnim autoputevima i skrivene galerije za vodu i struju. Samo po dužini, podzemna mreža konkuriše glavnim gradskim transportnim sistemima.

Najpoznatiji dio ovog skrivenog svijeta je Nova željeznička veza kroz Alpe (NRLA). Ovaj mega projekat kombinuje tri bazna tunela, Lötschberg, Gotthard i Ceneri u ravni željeznički koridor ispod planina. Samo bazni tunel Gotthard proteže se 57 kilometara ispod Alpa i trenutno je najduži željeznički tunel na svijetu. Putnički voz ga prelazi za otprilike 20 minuta.

Iz daljine, ovo izgleda kao čista praktičnost. Kraća putovanja, manje oštrih krivina, manje vremena zaglavljenog iza kamiona u planinskom saobraćaju. Međutim, na kraju krajeva, ključni cilj je zaštita okoliša. Švicarska vlada opisuje NRLA kao način da se "preusmjeri teretni saobraćaj s cesta na željeznicu kako bi se zaštitili Alpi".

Vozovi umjesto kamiona u krhkim dolinama

Teški kamioni su tutnjali alpskim dolinama u sve većem broju. To je značilo ispušne plinove dizela u uskim selima, ljetni smog zarobljen između strmih padina i veći rizik od nesreća na krivudavim prijevojima. Alpska inicijativa, koju su švicarski glasači odobrili 1990-ih, potaknula je zemlju da umjesto toga teretni prijevoz na velike udaljenosti pređe na vlakove.

Tuneli su hardver koji to obećanje čini stvarnim. Ravna ruta ispod planina omogućava duže i teže teretne vozove s nižom potrošnjom energije, budući da lokomotive više ne moraju savladavati strme nagibe. Studije o teretnom prijevozu u eurozoni pokazuju da vozovima obično treba petine energije i emituju otprilike četvrtinu stakleničkih plinova po toni-kilometru u poređenju s teškim kamionima.

U kombinaciji s naknadom za teška vozila na osnovu pređene udaljenosti, ovo je promijenilo ravnotežu na alpskim tranzitnim rutama. Danas se više od 72 posto prekoalpskog teretnog saobraćaja u Švicarskoj prevozi željeznicom. U 2018. godini 941.000 kamiona prešlo je švicarske Alpe, što je za otprilike trećinu manje nego u 2000. godini.

Bez švicarske politike promjene načina prijevoza, analitičari procjenjuju da bi 651.000 dodatnih kamiona prošlo Alpe u 2016. godini i da bi najmanje 0,7 miliona tona CO2 bilo izbjegnuto u 2017. godini u poređenju sa scenarijem "uobičajenog poslovanja".

Uprkos tome, posao nije završen. Godine 2019, stručnjak iz Švicarskog saveznog ureda za saobraćaj primijetio je da „sada imamo nešto manje od milion kamiona na cestama godišnje“ kroz Alpe i da je to i dalje 300.000 više od političkog cilja.

Zvanični podaci su 2022. godine i dalje brojali 880.000 putovanja kamionima preko Alpa, pri čemu je željeznica imala visok udio od 74 posto prijevoza robe. Uglavnom, Švicarska je uspjela preokrenuti situaciju, ali nije u potpunosti riješila problem.

Za ljude koji žive u tim dolinama, svaki teretni voz koji zamijeni konvoj kamiona znači mirnije noći, manje izduvnih gasova tokom ljetnih vrućina i manji rizik kada se izađe na autoput.

Izgradnja dubokih tunela bez uništavanja prirode

Kopanje tunela kroz planinu nikada nije bez utjecaja. Samo za bazni tunel Gotthard bilo je iskopavano 28 miliona tona stijene i izlivene ogromne količine betona. Taj utjelovljeni ugljični otisak je stvaran.

Švicarski planeri pokušali su minimizirati lokalnu štetu tokom izgradnje. Zvanični izvještaj o okolišu za projekt Gotthard opisuje kako je 152 kilometra okana i prolaza iskopano „uz minimalnu štetu za okoliš“.

Građevinski materijal je prevozen željeznicom ili brodom gdje je to bilo moguće, mašine na gradilištu su bile opremljene filterima za čestice, a prljava otpadna voda je prečišćavana i hlađena prije nego što je stigla do rijeka. Obližnje zajednice su dobile barijere za buku i prašinu od nagomilanog sloja zemlje, a vozila su često prana kako bi se ulice održavale čistima.

Divlje životinje su također bile dio plana. Nakon završetka radova, obale rijeka su obnovljene, potoci su vraćeni u prirodnije korita, a suhozidi su obnovljeni kako bi se gmizavcima i malim životinjama pružilo mjesto za život. Ideja je bila jednostavna: ako kopate duboko, morate nešto vratiti na površini.

Duboka infrastruktura također donosi sigurnosne dobitke u zagrijavanju klime. Lavinske galerije i tuneli već štite ceste i željeznice od snijega i odrona kamenja u alpskim regijama. Kako se obilne kiše i ekstremni događaji povećavaju, zakopani putevi i tuneli za ublažavanje poplava mogu održati ključne linije otvorenima kada su površinski putevi blokirani.

Šta druge zemlje mogu naučiti

Švicarski podzemni svijet nije se pojavio preko noći. Birači su prije nekoliko decenija podržali Alpsku inicijativu i NRLA. Inženjeri su potom godinama usavršavali rute i sigurnosne sisteme. Odvojeni savezni željeznički fond sada garantuje dugoročno finansiranje za nadogradnje i nove veze umjesto kratkih političkih ciklusa.

Za druge zemlje koje se bore sa zagušenjem na autoputevima, zagađenjem vazduha i rastućim emisijama iz logistike, švajcarski primjer nudi nekoliko praktičnih lekcija. Tuneli sami po sebi nisu magično rješenje za klimu.

Oni donose stvarne koristi samo kada su dio šireg paketa koji uključuje snažna ulaganja u željeznicu, cijene koje odražavaju troškove zaštite okoliša i pravila koja zapravo potiču teretne operatere na čistije načine prijevoza.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad